O NAMA

O NAMA

Poduzeće „Geosond“ iz Zagreba je 28.08.1958 godine eksploatiralo prve količine boksita na lokalitetu Bešpelj pored ležišta L-13 i od tada, pa sve do danas, nastavlja se eksploatacija boksita na više lokaliteta u općini Jajce, Mrkonjić Grad i Donji Vakuf, a zahvaljujući gospodinu Slobodanu Vučetiću diplomiranom inžinjeru rudarstva koji je vjerovao da se na području Bešpelja i Poljana  nalaze velike količine visoko kvalitetnog boksita. Jedan od najvećih problema toga vremena bio je nedostatak infrastrukture, nije bilo električne energije i puta, a stanovništvo kao potencijalna radna snaga bilo je u najvećem broju nepismeno. “Elektrosond” je te 1958. godine uz veliku pomoć lokalnog stanovništva izgradio put Lučina – Bešpelj u dužini od 25 kilometara.

Od 1958. godine, kada je proizvedeno 1.800 tona boksita, pa do 1966. godine do kada je rudnik radio kao pogon Elektrosonda, proizvodnja se svake godine povećavala za otprilike 10.000 tona godišnje te je u tom periodu proizvedeno ukupno oko 270.000 tona boksita.

Eksploatacija u ovom periodu se uglavnom radila ručno i uz pomoć primitivnih sredstava za rad kao što su kramp, lopata, ručna dlijeta i slično.

Zbog nesustavnog ulaganja, kako u geološka istraživanja, obuku radne snage tako i u opremu, poduzeće „Elektrosond“ iz Zagreba 31.12.1965. godine povlači se, te sa sobom odnosi i ono malo opreme koju je do tada bilo uložilo u proizvodnju.

Ne želeći ostaviti radnike na ulici općina 01.01.1966. osniva poduzeće pod imenom „Rudnici boksita Jajce“ i svjedoci smo da pod tim imenom radi do današnjeg dana.

Iako je te 1966. godine rudnik ostao bez strojeva i opreme zahvaljujući angažmanu tadašnjih općinskih vlasti postignuta je do tada rekordna proizvodnja od 88.000 tona boksita.

Osamostaljenjem rudnika pokrenuti su geološki istražni radovi te su kupljene bušilice za geološka istraživanja.

Zahvaljujući istražnim radovima koji su dali rezultate otvoren je pogon Liskovica koji je otpočeo sa eksploatacijom 1968. godine.  Danas ne radi više u sastavu „Rudnika boksita Jajce“.

Kao rezultat sustavnog istraživanje 1969. godine na lokalitetu Poljane otvoren je pogon koji radi i danas, s tim da se tehnologija otkopavanja promijenila jer se u ovom periodu uglavnom radilo sa niskopima, dok se kasnije prešlo na tehnologiju sa dva potkopa.

Godine 1983. otvoren je podzemni kop na lokalitetu Crvene Stijene koji također radi i danas.

Otvaranjem ovih pogona dovelo je do toga da je poduzeće Rudnici boksita postalo stabilno i respektabilno poduzeće.

Krajem šezdesetih godina, točnije 1969 godine, stvarali su se SOUR-i (složene organizacije udruženog rada), s obzirom da je to vrijeme socijalističke ekonomije to jeste dogovorne ekonomije, tako je dotadašnja Radna organizacija Rudnici boksita Jajce biva uključena u „SOUR ENERGO INVEST“  Sarajevo.

Suradnjom sa tada vodećim kućama rudarske i geološke struke, prije svega Rudarsko geološko naftnim fakultetom iz Zagreba, Rudarskim fakultetom iz Beograda, Rudarskim fakultetom iz Tuzle, te institutima iz Sarajeva, Beograda i Tuzle, geološki i rudarski radovi podignuti su na jednu veću razinu, što je rezultiralo pronalaskom ležišta na novim lokalitetima, koji su bili znatno lošijeg kvaliteta, no miješanjem sa kvalitetnijim boksitima s obzirom na male troškove  eksploatacije bili su ekonomski isplativi. Pored eksploatacije boksita razvijena je i eksploatacija nemetaličnih mineralnih sirovina, tako je rudnik istražio i otvorio Površinski kop bentonitne gline u Šipovu i također površinski kop Mramora Majdan na području općine Mrkonjić Grad.

Kao jedan od pokretača i nositelja razvoja područja na kojima je djelovao, rudnik je u mnogome pomagao lokalnom stanovništva kako kroz zapošljavanje tako i kroz izgradnju infrastrukture kao što su putne komunikacije prema Bešpelju, Jasenovim Potocima i Vlasinju.

Kako je već rečeno, u uvjetima dogovorne ekonomije tržište je bilo osigurano,  a glavni kupci bile su tvornice glinice sa područja bivše Jugoslavije i to Aluminijski kombinat iz Mostara i Kidričeva te tvornica glinice Birač iz Zvornika kao i glinica u Obrovcu za vrijeme dok je radila.

Pored ovih kupaca diasporni boksit sa Ljuše isporučivao se tvornici cementa u Puli i željezari Zenica.

Godine 1973. otvoren je površinski kop na planini Srnetica, 1976. otvoren je kop Ljubičina dolina, a 1983. i površinski kop Ljuša.

Pored eksploatacije boksita, razvijena je i eksploatacija nemetalničnih mineralnih sirovina, pa je tako rudnik istražio i otvorio površinski kop bentonitne gline u Šipovu i također površinski kop Mramora Majdan na području općine Mrkonjić Grad.

Pored  primarne odnosno osnovne djelatnost, Rudnici boksita Jajce su kroz investicije u nerudarske djelatnosti izgradili više proizvodnih pogona i to:

  •             Pogon za poljoprivrednu proizvodnju u Divičanima,
  •             Tvornicu aluminijske ambalaže u Šipovu,
  •             Tvornicu minikontenera u Baraćima, Mrkonjić Grad,
  •             Tvornicu aluminijskih točkova u Divičanima,
  •             Tvornicu aluminijske metaloplastične folije u Divičanima,
  •             Urađena je projektna dokumentacija i otkupljena licenca za proizvodnju aluminijskog praha, ali realizaciju ovog projekta prekinuo je rat.

U ratnom periodu je znatno smanjena aktivnost, no nije ni tada bila potpuno obustavljena. Pored otežanih uvjeta kako prometa tako i drugih čimbenika ukupno je isporučeno oko 30.000 tona boksita uglavnom Tvornici Glinice Birač iz Zvornika.

Proces privatizacije je počeo 1988. godine i prekinut ratom, nastavljen je 2001. godine te okončan 2003. godine. Od tada poduzeće posluje pod današnjim nazivom „Rudnici boksita  Jajce” o.d.d.

Dobijanjem koncesije za dva eksploatacijska polja na Poljanama i Crvenim Stijenama 2013. godine, Rudnici boksita Jajce počinju sa eksploatacijom arhitektonsko građevnog kamena te 2014. godine osnivaju poduzeće „BX kamen” d.o.o. Jajce.